plivalište jedne delfinke

29.04.2005., petak

tik...tak...tik...tak

.....mala ane broji dane.......u ovom slučaju minute. Još pola sata i gibaaaaam. idem seksualno napastvovati zakonitog. Javio se da je sretno stigao. A meni je pun kufer današnjeg dana. Gore je nego jučer. Dosada živa. Još pola sata i službeno počinje vikend. Jupiiiiiiii!!!!

- 15:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.04.2005., četvrtak

dosadan dan

Koja je u firmi pustinja! Desetak ljudi iz firme je otišlo na WinDayse i jedan kao predavač a mi ostali se doslovce luftamo. Od kada je konferencija počela telefoni su utihnuli. Svi su tamo pa i moj dragi zakoniti mužić. Javi se s vremena na vrijeme. Kolege su se (koliko sam čula) sinoć toliko oblokali i zaružili do ranih jutarnjih sati. Jedva sam ih dobila na mobitele oko 13 sati. Boli njih patka. Zajebavaju se 100 na sat.

Danas idem na jedan ročkas. Već se guštam na kotlovinu. Mljac. Još nekih sat i pol i radno vrijeme je gotovo. Nemrem više. Tak' je dosadno – za poluditi!

- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.04.2005., srijeda

home alone

Tu sam. Nekako sam u posljednjih mjesec dana izgubila dar govora. Držalo me neko tugaljivo raspoloženje. Ali eto, kako se mijenja vrijeme tako i ja cvatem. Priroda se budi, sunce je sve manje zubato (barem danas), svakojaki probuđeni kukci pokušavaju na sve načine uplaziti u moj stan pa se i sa njima borim. Veselo je poprilično. Promjena u mome životu nema. Sve po starom, ali dok ima sunca ima i nade. Zakoniti je otišao na službeni put pa je sljedećih tri dana daljinac samo moj. Moram priznati, suprotno mojim očekivanjima, da mi i nije tako loše kako sam mislila da će biti. Nedostaje mi doduše, ali tri dana odvojenosti nije niti toliko loše. Mali solo odmor nije nikome naškodio. Isplanirala sam svaki dan samo za sebe i bez grižnje savjesti da će se možda moj dragi uvrijediti što njega ne uključujem u svoje planove. Jedino mrzim biti sama kada padne mrak i kada treba ići na spavanje. Nije da se bojim mraka već onoga što se u njemu skriva. Ali našla sam lijek i za to. Dugo gledam TV program pa onda ne razmišljam o glupostima tako da u jednom trenutku od umora samo zaspim. Onda i nije tako strašno.

I eto nakon cijele litanije, tri „divna“ solo dana koje ću provesti, moram reći kako jedva čekam da mi se mužić vrati doma! Toliko o uživanciji.

E šta ti je blesavo žensko!

- 12:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.03.2005., ponedjeljak

Ovo nije moje vrijeme....

Ovo nisu moja jutra....

Da. Znam. Dugo me nema. Kao da posustajem. Tako mi je došlo. Posljednjih dva tjedna svaki dan sam na blogu. Čitam i šutim. Otvorim svoj blog........i opet šutim. Riječi ne dolaze. Samo neki osjećaj melankolije pomiješan sa beznađem. Ne želim razmišljati, samo se prepustiti da me nose vjetrovi. Bez opiranja, bez cilja. Okrenula sam se ponovno knjigama. Dugo nisam pročitala ništa. Nekih pola godine. Druge zanimacije su bile na vrhu popisa u to vrijeme. Sada čitam dvije knjige tjedno. Moji najdraži žanr. Krimići. Barem neko vrijeme sam u drugoj dimenziji. Ulazim u svijet sudske patologije i forenzike sa glavnim likom Kay Scarpetta. U posljednje vrijeme, knjige Patricie D Cornwell i Sidney Sheldona moja su glavna preokupacija. Ništa me drugo ne veseli. Rijetko kad se uhvatim pospremanja i kuhanja. Nema ničeg novog kod mene i spas su moje knjige.

Ovo zbilja nije moje vrijeme.

- 09:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.03.2005., srijeda

gripa....

Slinim, krkljam, kašljem, kišem.......to je moja svakodnevica. Jebena gripa me niti ove godine nije zaobišla. Osjećam se ko' da me netko sažvakao i ispljunuo. Boli me svaki djelić tijela već šesti dan i sad mi je stvarno dosta. Ima li ta usrana boleština ikakva moralna načela. Znate ono....ja se zovem Gripa A, trajem 5 dana i nakon tog dana, obvezujem se napustiti jadno i izmrcvareno tijelo moga ljubaznog domaćina te mu dopustiti dostojanstven oporavak te po mogućnosti naći neku drugu jadnu budalu i izjebati je do granice izdržljivosti!! Pas mater PA DOKLE ĆE OVO TRAJATI!? Izgledam ko' da su me mlatili čitav tjedan isto tako i zvučim a osjećam se ko' ispljuvak. Kad će kraj sranjima?
- 14:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.02.2005., četvrtak

..................

Tonem. Nemam želje niti inspiracije za niti jednu jedinu riječ. Ne mogu sastaviti jedan pošteni redak svojih osjećaja. Strah, tuga, suze ovih su dana moja sjena. Kovitlac u glavi. Želim da mi roda zakuca na vrata....ma, može me i opaliti po glavi ako baš želi, samo neka dođe sa paketom.
- 15:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.02.2005., petak

konačno vikend...

Danas jedan kolega slavi rođendan pa je u firmi priredio feštu. Fino smo se naklopali, izbrbljali i nastavili raditi, no jedan manji broj ljudi i dalje slavi. Dok ovo pišem čujem ih na 20 metara kroz dvoja zatvorena vrata kako revu i zavijaju ko' blesavi. Nevjerojatno, kako je nekome malo potrebno. Sad još i jednog pijanduru moram voziti doma jer takav ne može ni mignuti a kamoli da vozi. Sva sreća pa stanuje blizu mene pa ću brzo kući. Na žalost još me očekuje i posjet zubaru odmah nakom posla. Samo da i to prođe bez komplikacija.
- 15:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.02.2005., utorak

Valentinovo

Što moj zakoniti zna biti nespretno romantičan kad to zaželi! Nakon što sam od umora uplazila u stan, na stolu me dočekao ručak (prilagođen njegovim kuharskim mogućnostima), postavljen stol, buket cvijeća, mrkli mrak i svijeće. Divota jedna. Ajd' da i ja ponovno to doživim . Totalno sam se razpekmezila. A on...sav ponosan i samo se smješka. Da nema uši smijao bi se oko glave. Sav mi je bio...ma...onak'.....medeni.
- 11:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2005., četvrtak

hladno....najhladnije

Smrzlo mi se plivalište. Smrzle mi se i misli. Temperature od -15 usporile su me na minimum. Tako mi je hladno da se smrznem od same pomisli da moram izaći iz stana. Brrrrrrrrr. Jedva čekam ljeto.
- 08:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.02.2005., petak

pobjedaaaaaaaaaaaa

Ovi naši zlatni rukometaši su me skoro sterali u grob jučer. U žaru navijanja, mlataranja rukama, deranja i živciranja došlo mi je da uskočim u te-ve i ispljuskam sve po redu. Šola totalno indisponiran, Džomba zajebe dva sedmerca, mlitava igra u prvom poluvremenu, ispadaju im lopte i ruku.....pa, tko ih ne bi zašamarao. Srbi, sa druge strane, totalno nabrijani, golman im je skidao naše lopte ko od šale, a šta se mlate.....Nakon svakog našeg napada netko leži strgan na podu. Majke ti mile došlo mi je da suce isto zašamaram. Baliću je skoro glavu otrgnuo onaj ćelavi bandit a oni se drže ko usrane krave. E tu sam stvarno popizdila! A Lackoviću su ravnali nos da se sve prašilo. Ah da, još nisam čula da nakon isključenja protivničkog igrača na dvije minute istima dodijele loptu. I to TRI puta u tijeku utakmice! Ali bolje su sudili u drugo poluvremenu. Isuse, ova tekma mi je skratila život za 10 godina. Ova su prvenstva stvarno loša za zdravlje. Posljednji napad srba jedva da sam imala živaca za gledati. Rekla sam zakonitom, ako ovaj Šola nije do sada skoro ništa skinuo srbima, neka skine samo ovu loptu i skidam mu kapu. I ko' da me čuo! Obranio je i eto nas u polufinalu. Zakoniti mi se smijao ko' lud. Cijelu tekmu sam se deralako' blesava: „Vadi ga van, glupane Červar, kaj ne vidiš da mu ne ide, daj mu da se sabere....Vadiiiii ga vaaaaaan!“ I fakat, nije prošlo ni tri sekunde, stvarno Šola ide van. Ovaj moj se strgao od smijeha. I tako ista situacija par puta. Sad već sva zbunjena pitam ja muža nije li nam Červar postavio mikrofone po stanu. Jebote, ovo je telepatija!
Sad samo čekam subotnju polufinalnu utakmicu. Moram si popiti jedan apaurin inače ću završiti u Vrapču.

- 09:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.02.2005., četvrtak

starim

Kako mi je ovaj siječanj projurio. Starim definitivno. Sjećam se kad mi je davnih dana tata govorio kako nakon tridesete dani naprosto lete. Nisam mu vjerovala. Ma daj, to ti stari fantaziraš. Ja sam još išla u školu i dani su se uvijek vukli. Kad će vikend , kad će praznici, kad će kraj školske godine, kad će ljeto...i tako non-stop. Sada nikako da usporim vrijeme. Dođe ponedjeljak...(puf)...već je petak. Najveća nepoznanica mi je, kako je moguće da se sati tako sporo vuku kad sam na poslu a opet sa druge strane tjedan mi proleti tako da se iznenadim kad shvatim da stiže (ili je stigao) petak?? Ima li još netko takav nebulozan osjećaj ili sam ja zbilja trknuta?
- 11:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.02.2005., srijeda

plan za danas ;-))

Koliki je intenzitet gužve na poslu u studenom i prosincu tolika je pustoš i dosada u siječnju i veljači. Katastrofa! Telefoni mrtvački šute, tu i tamo neki poslić iskrsne a dosadnooooooooo! Da poludiš. Danas nije iznimka. Čitav dan surfam, čitam neke glupe časopise, samo da mi dan brže prođe. Nikad mu kraja. Užas. Mrzim kad se dani vuku jer ti na poslu nemaš šta za raditi a moraš sjediti vražjih osam sati bez obzira ima li posla ili ne.

Smišljam današnji meni. Šta ću kuhati kad se vratim. Svinjetina u začinskom bilju pržena na naglo i kao prilog brokula i kuhani krumpir, ili možda pohani šampinjoni sa tartar umakom, krumpirićima i zelenom salatom ..... ma nemam pojma sve mi zvuči fino i što je najvažnije brzo se priprema.

Nakon toga malo odmora od fine papice a onda planiram zakonitom „dići tlak“ ;-)))
Nema odmora dok traje obnova ;-))))) Ovo vjerojatno zvuči kao sprdačina ali nije tako. Od silne želje da dobijemo bebu počinjem baljezgati.
Nadam se će se ovaj puta posrećiti.
Valjda postoji neki mali repati koji će biti brži od zvuka i doći do odredišta i što je najvažnije obaviti svoj dio posla. Za ostalo neka se ne brine. ;-))

Ajme meni....riječi mi se pozlatile!!!

Nadam se da kužite o čemu trabunjam.

- 13:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.02.2005., utorak

evo mene natrag

Dugo me nije bilo, znam, ali kad jednostavno nemaš volje ni da zube opereš onda ti je tak' svejedno hoćeš li pisati blog ili ne. A puno toga se desilo ili bolje rečeno nije. Da...teško je to za objasniti. I dalje se trudim da postanem mama. Ljudi moji, to kod mene ne ide tako glatko. Brojim dane, plodne i neplodne, ovulacije......i opet ništa. Čak sam i kupila onaj BOLESNO SKUPI test (tj mini mikroskop koji izgleda kao ruž za usne) za točno određivanje plodnih dana, sa tragikomičnim imenom „Maybe BABY“. Tko ga smisli majku mu komičarsku!!! Ljudi stvarno imaju smisla da me bace u depresiju. I kaj sad?! Uz sva ta čuda moram pokušati ponovno. Ljudi mi govore da se opustim i ne mislim na to i da će sve doći samo od sebe. Ma, idite mi svi u krasni k*. To pričaju oni kojima sve ide lako i nisu imali takvih problema. Zadnja menga mi je kasnila čak 5 dana i već sam bila uvjerena kako sam trudna kad najednom #$* (možete i sami pogoditi). Valjda sam od silnog stresa dobila hormonalni poremećaj pa je zato kasnila. Išla sam na skijanje i na putu do Austrije tulila kroz cijelu jebenu sloveniju. Sve mi se pošemerilo a ja postajem ozbiljno opsjednuta. Zakoniti će mi zamrziti seks za cijeli život. Svaki božji mjesec ga teroriziram, zatim ko opsjednuta bauljam danima u nadi da će mi menga kasniti i kad je u konačnici ipak dobim tulim ko' kišna godina. Nemam više živaca. I sad ti piši blog. Iskreno rečeno živo mi se fućkalo za blog, ali...eto...ipak mi malo fali moje mjesto za osobne frustracije.

Ah, da, spomenula sam već da sam išla malo na odmor (samo 3 dana, ali i to je nešto) na „skijanje“. Namjerno je pod navodnicima jer ne skijam i niti nemam namjeru. Samo mi još fali da sve kosti polomim i završim u traumatološkoj. Zaboravite. Ja sam se sanjkala i uživala na druge načine. Bilo bi još bolje da nisam bila u depresiji (zbog zna se već čega) i da me nisu NON-STOP zivkali iz firme ali ajde malo sam se ipak odmorila. No, prebrzo je sve prošlo.

- 08:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

31.12.2004., petak

Sretna Nova 2005.

Svim blogericama i blogerima, i također njihovim obiteljima, želim veseli ulazak u Novu 2005. te puno sreće u predstojećoj godini!!!

- 08:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.12.2004., ponedjeljak

blag(i)-dani - moš' misliti

Kako su ovi blagdani teški. Spremaj, kuhaj, peci kolače, juri obići obitelj na jednu i na drugu stranu. Tamo te svi nude pa samo jedeš dok ti ne pozli. Ručak kod mame, pa onda kod svekrve. Jedna i druga gnjave, jedi, jedi i samo jedi. A meni već zlo. Ne mogu vidjeti kolače niti meso. Pa ti onda spakiraju i za doma!!! DOSTA MI JE!! I tako, nakon dva dana pretrpavanja, u nedjelju smo se zakoniti i ja zavukli u naše gnijezdašce i nismo izlazili iako su nas opet zvale na jedan od svojih ručkova. Malo mira molim!


ah da zamalo zaboravih...


Sretan Božić svima!!!



- 11:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.12.2004., četvrtak

Djed Mraz ili Djed Božićnjak?

Djed Mraz Da li je Djed Mraz ili Djed Božićnjak? Nisam nostalgičar ali ide mi na jetra da nas šeću ko' dresirane pudlice kako se promjeni vlast. E pa meni je draži Djed Mraz i baš iz principa neću govoriti Djed Božićnjak. Zato što je Božić uskoro se niti purica neće zvati purica nego bužica. Ajde skinite mi se svi! Koja ljudi sranja izvode. Kad sam gledala jučer dnevnik i vidjela onu glupariju popizdila sam. Ni onaj Bozanić nema pojma jel' Mraz ili Božićnjak pa šta onda napadate HTV? Ajde ljudi ne kurčite se. Komercijalizirali ste malog, debelog, crvenog prdonju i nije više ono što je nekad bio, a kako će ga tko zvati nije više niti bitno.
- 10:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.12.2004., srijeda

blagdani su prava gnjavaža

Ajme meni koliko posla sam si natovarila na grbu. Za sada sve ide ko' podmazano ali sam već u deset sati navečer strgana od umora. Danas su na redu kolači za sutrašnju feštu u firmi. A jučer sam radila popis poslova za petak. Isuse, stvarno me čeka jedan dugačak i naporan dan. Na svu sreću, tražila sam u firmi slobodan dan tako da mi to uvelike olakšava sve. Jučer me uhvatila takva šiza da me zakoniti morao smirivati. Sve me nerviralo. Dan je bio naporan, gužva na cestama nepodnošljiva i pomisao da sljedeća tri dana imam posla preko glave navukli su na mene takvu šizu da je moje zlato od mužića obećalo kako će mi pomoći samo da se smirim. Nije baš previše pomoglo ali bilo mi je zbilja drago kad je to rekao. Sunce moje jedino!
- 10:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.12.2004., utorak

predblagdanska ludnica - ništa novo

Već se polako spremam za blagdne. Napravila sam cijeli raspored poslova za ovaj tjedan jer ako se ne organiziram nakrcat ću si sve poslove u jedan dan a to nema šanse da to uspijem sve u jednom danu. Već mi je muka. Još i za feštu u firmi moram ispeći kolač. Valjda me neće uhvatiti šiza kao i uvijek.
U firmi je ludnica. Jedva sve stižem napraviti.
....evo ih opet. Stalno ulaze u ured. Sad sam izgubila nit. Ništa. Moram dalje raditi.

- 10:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.12.2004., utorak

opet na poslu

Evo jučer mene opet na poslu. Cijeli prošli tjedan provela sam zatvorena u stanu sa gripom. Glava mi je pucala, svaka koščica na tijelu me boljela a tu je i nezaobilazna povišena temperatura. Pa ti takav funkcioniraj. Katastrofa. I onda, umjesto da me ovi moji s posla ostave na miru da balavim, dave me cijele božje dane. Naravno da sam bolovanje provela uz comp. Radila sam svaki dan a mozak ne da mi je bio na rezervi nego totalno ispražnjen. Nisam mogla misliti. Za stvari koje radim u pola sata trebalo mi je duplo više vremena. A oni ne prestaju zvati. Danas više ne smiješ biti niti bolestan. Posao, posao i samo posao. Fuj. A jučer kad sam se pojavila u firmi nastala je takva navala na moj ured da sam jedva preživjela. Al ajde bar je sve riješeno.
A danas me čeka posjet zubaru. Već mi je sad muka od toga. Najradije bi se zavukla u mišju rupu. Nadam se samo da neće boljeti. Neka bude dobro kao prošli puta.
- 09:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.12.2004., ponedjeljak

KAKO MOŽETE UČINITI OVAKVO NEŠTO??????????????????????

Ako mi nešto može dignuti tlak u nebesa onda je to sigurno OVO:


Isprebijao ga željeznom šipkom i izbo vilama


ZAGREB - Zagrebačka policija kazneno će prijaviti 66-godišnjaka zbog mučenja svoga psa, kojega je sat vremena tukao željeznom šipkom, a potom ga vilama ubo u nos, nakon čega je policajac hicem iz pištolja ubio psa kako bi mu skratio muke.

Policiji je u subotu oko 11.30 19-godišnjak javio da njegov susjed tuče psa u dvorištu kuće na Peščenici.

Policajci su po dolasku utvrdili da je 66-godišnjak željeznom šipkom dužine oko pola metra oko sat vremena udarao svoga psa mješanca po glavi i tijelu jer mu, kako je rekao, 'nije bio dobar'.

Nakon što je psa premlatio šipkom, mučitelj ga je još vilama ubo u nos. Pas se potom jedva dovukao u susjedno dvorište.

Jedan od policajaca je u razgovoru s 19-godišnjakom, koji je prijavio mučenje životinje, a inače je veterinarske struke, utvrdio da je pas smrtno ozlijeđen i da mu, s obzirom na teške ozljede glave, nema spasa. Kako bi skratio muke jadnoj životinji, policajac je hicem iz pištolja usmrtio psa, a vlasnik ga je potom zakopao na svojoj livadi iza kuće.

U zagrebačkoj policiji kažu da će protiv 66-godišnjaka podnijeti kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu zbog mučenja životinje. Za to je kazneno djelo predviđena novčana kazna do 150 dnevnih dohodaka ili šest mjeseci zatvora.




Prokleta stoko isfrustrirana!!! Degenerični primitivni gade!!!! Dajte mi još samo njegovo ime da ga javno obznanim gdjegod stignem. Pa, to je govno od čovjeka!! Da krepava na cesti ne bih ga ni pogledala.
Njega treba kazniti i novčano i zatvorom, tako da zapamti to za čitav život a nakon toga ga prebiti istom tom šipkom.

- 14:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.12.2004., srijeda

koje je mjerilo ljudske gluposti?

Danas je tako tmuran dan, tako nekako...ma ne znam...pospan i sav bljak. Najradije bi ga prespavala. Od jutra sam sva nikakva. Jedva sam ustala iz kreveta a vožnja do posla izgledala je kao nemoguća misija. Kiša pljušti, svi se kilave. Došlo mi je da sve pobacam sa ceste.
Na poslu uobičajeno sranje. Ništa mi se ne da. Baš me pere neko tumplasto raspoloženje.

Sad sam se sjetila. Jučer na večer prebacim ja na RTL kad tamo neko mijenjanje žene. Pomislim, ajde da vidim kakva je sad to svinjarija.
?!?!?! Neka debela krampača sa cicama do one stvari u obitelji lezbijke i agresivna lezbijka u nekoj zabiti kod one iste krampače, glumi ženu njezinom mužu i majku njenim kćerima. Ne zna se koja od njih dvije je veća primitivka. Majko moja! Pitam se samo koji motivi tjeraju ljude da se prijave na nešto takvo. Pa zar oni nemaju u životu pametnijeg posla? Ne razumijem!

Na koncu cijele te „sapunice“ krampača je dva dana ranije pobjegla doma a kad je stigla napravila je takav cirkus. Urlala je i na lezbijku i na muža i na kćer jer je u kući nered (a kao ona je ostavila sve počišćeno – mo'š si misliti. Ne samo da je neugledna, nepristojna, ružna nego je i neuredna). Na koncu je dala pola sata lezbijki da izleti iz kuće u mrklu noć.
Ma ne da mi se više niti prepričavati. Tako mi se sve to gadilo ali moja znatiželja tjerala me da pogledam do kraja. Užas nad užasima. A sad sam i to vidjela! Ljudskoj gluposti ne nazire se kraj!

- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.11.2004., utorak

kad će vikend?

Jooj kako sam ja umorna i pospana. Tako je to kad vikend provedeš u primanju gostiju, kuhanju i čišćenju. E, da mi je sada vikend da se naspavam i odmorim.
A sad mi je još i zakoniti bolestan. Valjda neću i ja pokupiti virozu. Baš mi još i to fali.


- 10:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.11.2004., petak

godinu dana starija

Danas sam starija godinu dana. Mobitel je krenuo zvoniti od jutra. Kolači su ispečeni. A ja..... ne znam! Osjećam se jednako kao i jučer. Ne volim slaviti vlastite rođendane. Draži su mi tuđi. Rođendani su mi samo podsjetnik da starim, koliko god to blesavo zvučalo. Sad će mi čitav vikend biti ludnica kod kuće. Od večeras očekujem da svi pomalo počnu dolaziti sa čestitkama i dobrim željama. Ja bi to sve najradije preskočila i prespavala.
- 09:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.11.2004., srijeda

slatki i dobri

...ovo je tekst zbog kojeg sam se jutros naježila od glave do pete...(izvor: Monitor )


Jato delfina skupinu plivača spasilo od morskog psa
Najbolji čovjekov prijatelj u moru je delfin – jato ovih simpatičnih životinja spasilo je skupinu novozelandskih plivača od bijele morske psine koja ih je htjela baciti pod zube. Spasitelj Rob Howes, njegova kćer i još dvije žene plivale su 100 metara od obale Sjevernog otoka u Novom Zelandu kad su ih okružili delfini. Delfini su ih počeli gurati tako što su radili krug oko njih, a Howes je pokušao pobjeći odvajanjem od grupe, ali su ga dva snažnija delfina vratila u skupinu kad je on uočio tri metra dugu bijelu morsku psinu na udaljenosati od dva metra. Tad je shvatio da su ga delfini okružili da ih spase, što je potrajalo 40 minuta kad su plivači sigurno otplivali do obale. Grupa Orca Research veli da delfini napadaju morske pse da zaštite sebe i svoje mlade pa nije čudno što su spasili ugrožene spasitelje.

- 09:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.11.2004., petak

zub i zmotani muž


24.11.2004.
Na ovome mjestu do jučer stajao je moj post na temu zuba i zmotanog muža. Gdje je sad? Samo nebo zna. Od pada servera nestao je netragom. Da odmah ne pomislite kako je vaša delfinka glupa i netalentirana kokoš koja je sama slučajno pobrisala vlastiti post - VARATE SE. Žao mi je samo što ga nisam negdje spremila. Ali nema veze. Oni koji su ga željeli pročitati, pročitali su ga, a sad zaista nemam inspiracije da improviziram i ponavljam što je pisalo.



(par minuta kasnije) .....evo posta natrag!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Zahvaljujući pomoći FELICIJE preko Monitor foruma uspjela sam preko Google-a pronaći svoj izgubljeni post. Tehnologijom copy - paste vraćam vam ga u cjelosti. Felicija još jednom se zahvaljujem!!



Joooj. Kako je jučer bilo dobro kod zubara. I to samo zato jer me NIŠTA nije boljelo!
Bzzzzz, Bzzzzz.........pljuni. Bzzzzz, Bzzzzzzzzzzzzzzzzz........pljuni. Pa onda nekakva "svrdla" ušarafi u zub, i onda izvlači van (nemam pojma kaj radi niti kako se to zove). I tako 10-15 puta. Pa me pita: "Jel' osjećaš ovo?"
Isuse....ja se već pripremila na boli neviđenih razmjera. Kad ono .....NIŠTA!!!
Došla sam doma sretna ko mala beba. Muž je mislio da sam dobila na lutriji! Čak me i glava prestala boljeti kad sam izašla iz ordinacije. Boljela me cijeli božji dan i već sam mislila da ću poludjeti. Šta ti je stres!
A jutros!!! :-)))
Nakon kraćeg izljeva nervoze (s moje strane) izađem iz stana i krenem na posao. Na pola puta zvoni mobitel. Muž! Šta je sad, koji vrag!?

"Samo da ti kažem da nisam zaboravio. SRETAN TI ROĐENDAN!"

??????????????????????????????????????????????????????????????

"Jel' ti to mene zezaš?"- pitam ja njega. – "Znaš li ti koji je danas datum?"
"Pa, 26. NARAVNO!" – nadobudno će on.

"Malo si pobrkao lončiće. Danas ti je 19.!!! 26. je idući petak!!!" – umirem od smijeha
...sa druge strane samo muk. Ja ne mogu k sebi doći od smijeha. Jadan!
"A ja sam zabrijao da je danas 26.!" – snuždeno će on.

Nisam se mogla prestati smijati. Morat ću ga danas utješiti.

- 10:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.11.2004., četvrtak

malo i o zeki

Juri zeka iz daleka,
Obljeva ga znoooooj.

Trči jadan, žedan, gladan,
I uzdiše jooooooj.

......pa onda nešto.....

"Ako me pitate kako glasi poruka dana:
ne pokušavajte baš sve sa TeVe ekrana........."

...itd.

....e, stvarno je super pjesmica. Ali slušam je već po x-ti puta. Svaki dan je puste 25 puta na radiju.
Čudno kako mi već nije dosadila.



- 11:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.11.2004., srijeda

nije loše...sve u svemu

Gužva na poslu. Dave me ko' blesavi. Ali je zato sunčan dan! I baš je super. Nema onog groznog vjetra i toplo je. Dovoljan dokaz za to sam ja. Ovakva zimogrozna do bola sjedim u uredu sa širom otvorenim prozorom već 3 sata. A-ha! Kaj to nije super. Ko' da je došlo proljeće nakon onog užasa.
Danas čak ne moram kuhati. Idem kod staraca na ručak. Tata je kuhao neki od svojih eksperimenata a mama nakon njega dobra stara probrana jela. Već se guštam.
Raspoloženje mi jedino kvari dogovoreni odlazak zubaru sutra nakon posla. Jeza me hvata.

- 13:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.11.2004., petak

......konačno petak

Danas se osjećam malo bolje. Ali samo zato jer je PETAK! Znate kako volim petak. Ovi drugi problemi ostali su ali jako se trudim potisnuti ih jer.........DANAS JE PETAK!!!!!!!!

Izgleda da sam malo poblesavila. Danas na poslu nije neka frka pa sam, evo, do sada uspjela riješiti sve tekuće poslove. Kaj to nije super? Nadam se samo da će tako potrajati i da mi neće uvaliti neku svinjariju, koja je jaaaaaako hitna, na kraju radnog vremena. E, na to tek popizdim!!! Ali, za sada je sve ok. Malo surfam, pričam sa kolegama ... i sve u svemu, laganini.

- 11:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.11.2004., četvrtak

o Adamu, Evi i EVOluciji

Ajme meni!! Trebala sam danas ostati doma umjesto što sam se pojavila na poslu. Loše mi je od jutra. Ovaj PMS je živo sranje. Svaki mjesec isto. Bolovi, mučnina, depresija, pospanost. Ma, nek sve ide u krasni k**** (kad moram biti prosta).
Pa zar se sva sranja ovoga svijeta moraju, po fuckin evoluciji, sručiti baš na leđa žena?
Imaš mjesečnice skoro pa čitav život – sranje! Rađanje je baš nas dopalo – sranje! Pa onda držiš tri čoška doma svoga – sranje! Pa odgajaj djecu, budi žena i ljubavnica mužu, a usput mu nemoj zaboraviti oprati i ispeglati gaće, skuhati ručak, oprati posuđe i očistiti stan – SRANJE!

Pa zar se od cijelog ovog govanluka nije ništa moglo pronaći i utrapiti muškarcima? Jebena Eva je baš morala nafukati Adama da proba jabuku. Normalno, kad pičkica nije mogao odlučiti u svoje ime pa je trebao dadilju. Pa smo sad mi žene „za kaznu“ dobile ...to što smo dobile. Ne vjerujem u cijelu tu pizdariju o Adamu i Evi i nemam pojma zašto mi je to sad palo na pamet. Znam samo da mi je pun K ovih mjesečnih pizdarija. Ne mogu normalno funkcionirati.

- 10:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.11.2004., ponedjeljak

............brrrrrrrrrrr............

Kako je danas hladno. Puše neki ledeni vjetar i još mi samo fale pahulje snijega da ugođaj bude potpun. Smrzla sam se čekajući kolegu da dođe po mene a čekala sam svega pet minuta. Iako sam se obukla ko' medo (dolčevita....kaput) bilo mi je žao što nisam nabacila još i kapu, šal i rukavice. Baš bi mi dobro došli danas. Za sutra ću znati. Čim stignem doma vadim ih iz ormara. Nema više toplih dana. Ja sam zimogrozna, smrznuta i nema više zajebancije. I nemojte mi samo reći da bi me ljubav trebala grijati. Te si priče okačite mačku o rep. Nema te ljubavi koja u isto vrijeme grije i dušu i tijelo. Ne padam ja na te štoseve.

Ako sutra vidite ženu sa šalom, rukavicama i kapicom, mahnite joj jer to je vjerojatno vaša delfinka.

- 10:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.11.2004., petak

petak je!

Jučerašnji posjet teti zubarki prošao je ....hm....dobro. Dobro zato jer nije ništa boljelo, ali na žalost nisam još završila priču sa tim zubom tako da me za 14 dana čeka nova tura torture. Jedini užas koji sam doživjela bio je kad je rekla da ukoliko ne uspije ništa riješiti popravkom, zub mora VAN!!!! Skoro sam posrala gaće. Mislim da ću sljedeća dva tjedna samo na to misliti.

Kako ja ne volim zubare!
Pitam se imaju li oni prijatelje? Imaju li njihovi prijatelji stres od njihovih profesionalnih deformacija proučavanja zuba u prijateljskim posjetima i zajedničkim druženjima.

Serem bezveze. Nemam prijatelja zubara. Možda i bolje.

...ah, valjda sam pod stresom. Veseli me jedino vikend.

Petak je.....volim petak. Petak je dan kad se popravlja raspoloženje. Petak je dan kada u 16.30 počinje vikend. To je vrijeme kad puštam mozak na pašu, da se odmori od svakodnevnih pizdarija na poslu. Petak navečer je vrijeme kada se potpuno opustim jer znam kako je vikend ispred mene. Zanimljivo je jedino to što u samom vikendu uživam s nešto manjim intenzitetom. Zašto? To samo nebo zna! Petak uveče je vrijeme kada sam totalno opuštena i sretna.
Glupi ženski mozak. Samo meni takve stvari mogu pasti na pamet. Ali eto, svaka luda na ovom svijetu ima svoj privatni cirkus.

Još malo........vikend je bliiiiiizuuuuuuuuuu.

Tjedan je bio naporan.

- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.11.2004., četvrtak

ludi dan

E, danas je stvarno za poluditi.. Na poslu je prava ludnica. Rješavam samo sranje za sranjem. Ljudi ko' da su omutavili. Ne možeš ni sa kime normalno razgovarati. Ma, nek' sve ide u PM. Uopće se ne isplati sekirati. Samo sebe žderem.
A najgore od svega danas tek slijedi. Nakanila sam opet zbaru . Valjda se ona moja kokoška vratila sa bolovanja. Nek mi sredi taj zub sa što manje boli i onda ću smatrati da je dan uspješno zaključen.
Jooooojjj, jedva čekam vikend.
- 15:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.11.2004., srijeda

kad zubi polude

jooojjjjj. Jučer sam morala zbrisati sa posla. Mučio me zub. Bolje rečeno nateklo mi je zubno meso tako da je krvarilo za poludit. Odmah sam otišla zubaru. Kad ono.......moja zubarka je bolesna! Da poludiš. Na svu sreću primila me jedna dobra duša vrata do. Odmah me pregledala i poslala na snimanje. E, snimanje je tek zanimljivo. Otvori ti vrata jedan ćelavi mrgan koji liči na doktora iz hororca ali znamo da izgled ponekad i vara. Na sreću to je bilo tako i u ovom slučaju. Zbilja simpa striček. Kad mi je rekao da snimanje moram platiti 1 kunu samo sam ostala blejati u njega. "Nešto nije u redu?"- pita on mene. "Ma ne sve je ok, ali do sada me nitko STVARNO nije tražio TOLIKO novaca!" Samo mi se slatko nasmijao. Pa nakon nalaza natrag doktorici, pa lupeta žena nešto o kolegijalnosti i kako ne može ona sada popravljati zub nego će samo malo isprati....bla, bla, bla......i izvadi injekciju. aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Kad je vidjela moju izbezumljenu facu samo je rekla "Neću te pikati!"
A, KOJEG ĆE TI VRAGA ONDA TA INJEKCIJA?!? Ukočila sam se od muke
Na kraju nije boljelo, samo je malo isprala, ali moram se javiti svojoj zubarki kad se vrati sa bolovanja a kod NJE me tek čeka tortura.
- 09:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.10.2004., petak

....psssssst

.....ne mogu razgovarati ni sa kime. nemam inspiracije za pisanje. nemam volje za ništa. ne jedem, ne kuham, ne perem, ne peglam, ne čistim....tako već danas 6. dan.

možda se situacija popravi do utorka.

ugodan produženi vikend vam želim.
- 10:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.10.2004., četvrtak

...ah...

...danas želim biti ovdje...



...ili ovdje...


- 09:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.10.2004., petak

Dogodilo se na današnji dan - 22. listopad

1793. - Francuz Jacques Garnerin proslavio se kao prvi čovjek koji je redovno skakao padobranom. Prvi put je javno nastupio u Parizu na današnji dan 1793. godine, i tom prilikom je uspješno skočio sa visine veće od 600 metara.

1811. - Rođen je Franc List, mađarski kompozitor, pijanista i dirigent, jedan od najutjecajnijih i najistaknutijih muzičara svoga vremena. Nenadmašan kao pijanista, uživao je svjetsku reputaciju. Dao je novi pravac muzici 19. stoljeća, naročito uvođenjem programske muzike.

1887. - U redu za patente u New Yorku, dotad nepoznati pronalazač Nikola Tesla prijavio je šest izuma - asinhroni motor, obrtno magnetno polje, višefaznu naizmjeničnu struju, način izrade motora za višefaznu struju, generator i transformator. Izume je 1888. otkupila firma "Vestinghaus" i njihovu primjenu prikazala na svetskoj izložbi u Chicagu 1893.

1964. - U Šibeniku rođen velikan hrvatske košarke Dražen Petrović. Još kao dječak zavolio je košarku. Sa šesnaest godina postao je igrač Šibenke, s nepunih osamnaest nastupa za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Godine 1984. prvi put sudjeluje na Olimpijskim igrama, gdje se okitio prvom od tri olimpijske medalje. U dresu Cibone, zajedno s bratom Aleksandrom, osvaja sve kupove i prvenstva. Madridski Real doveo ga je u svoje redove, zatim je kao jedao od prvih europskih profesionalaca u NBA ligi. Nakon četiri NBA sezone spremao se vratiti. U srcu su mu bili Šibenik, Zagreb, Hrvatska. Njegovo je posljednje počivalište u tišini Mirogoja, a središte Zagreba, trg i sportska dvorana Dražena Petrovića zauvijek će podsjećati na tog sportaša.
Poginuo je u teškoj prometnoj nesreći pokraj bavarskog grada Ingolstadta 7. lipnja 1993. godine.
Bila je to šokantna vijest za tisuće ljudi, sportaša i sportskih zaljubljenika diljem svijeta, jednako u Europi i Sjedinjenim Državama, gdje ga i danas mnogi smatraju najvećim europskim košarkašem u povijesti. Ingolstadska policija objavila je priopćenje u kojem objašnjava tragične okolnosti pod kojima se dogodila nesreća. Toga popodneva po kišnoj i skliskoj autocesti kamion-tegljač njemačkih registarskih oznaka pokušavao je izbjeći nalet na osobni automobil u svojem traku. Vozač tegljača izgubio je kontrolu nad vozilom koje je probilo zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječilo se preko sva tri traka suprotnog smijera. U tom je trenutku iz pravca Frankfurta velikom brzinom dojurio Golf i udario u tegljač. Na mjestu nesreće poginuo je Dražen Petrović, a vozačica Golfa, njemačka manekenka, te druga suputnica, turska košarkašica teško su ozlijeđene.

- 11:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.10.2004., srijeda

poplava u glavi

Danas sam zbilja dobre volje od jutra. Za posao sam nabacila minjak tak da se škvadra malo ušlagira. Nisam im već dugo dizala tlak, pa, eto, danas imam volje. Šalim se. Obično sam u nekom neformalnijem izdanju a danas me spopalo da obučem suknju. Tim više što je danas vani prilično toplo.
Veselim se vikendu (nemam baš nikakav specijalan razlog, ali eto nek se bedak veseli :-) )


Vidim da sam pomalo nesuvisla. Kad počnem ovako skakati sa teme na temu znam da mi mozak radi 100 na sat i iz sekunde u sekundu misli lete s jedne strane na drugu. Posla ima puno i puno toga mi se danas mota po glavi. Stoga je bolje da otplivam dalje.


aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.........evo sunca! upravo je ušetalo u moj ured.

- 14:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.10.2004., utorak

delfinka kao medo

Baš sam danas pospana. Uspjela sam se malo razbuditi kada je granulo sunce. Otvorila sam prozor da uđe svježi zrak. Sad je malo bolje. Osjećam se kao medo pred dolazak zime. Postajem troma kako dolazi hladnije vrijeme i osjećam kao da ću zaspati zimski san. A baš bih i mogla. Imam toplu jazbinu, prepunu smočnicu i dobro društvo za hladne zimske dane. I sada kada se delfinka pretvorila u medu, zima može početi. ;-))
- 13:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.10.2004., ponedjeljak

.............plivam dalje..................

Na žalost...NIŠTA NOVO. Nisam radila novi test – nije bilo potrebe jer su mjesečni problemi, zagarantirani svakoj ženi po majci prirodi, zakucali opet i na moja vrata. U subotu još uvijek nisam shvaćala, nije mi do mozga stiglo, jer sam očekivala da je prvi test lažan. Nada je postojala do samoga kraja. Provela sam besanu noć. Budila se, vrtila po krevetu i napokon pred jutro, izmorena i razočarana zaspala. Ružni snovi su me mučili. Kasno sam se probudila. Zakoniti je otišao u trgovinu a ja sam sa bolovima u trbuhu sjedila na trosjedu i gledala neki film na TVu. Nisam razmišljala o svojem stanju a onda odjednom....URNEBES!!
Ridala sam i plakala do besvjesti. Nisam se mogla zaustaviti. Kao da se sav jad ovoga svijeta sručio na mene, kao da netko uključio tajni prekidač u meni za koji niti ja sama nisam znala da postoji. Počela sam se gušiti u plaču, nisam mogla disati i u nekoj izmaglici odbauljala sam do kupaonice i pokušala zaustaviti ridanje poljevajući se hladnom vodom. Ništa nije pomagalo. Nisam mogla prestati – nisam znala prestati. U cijeloj ovoj erupciji osjećaja sjetila sam se i svojeg supruga i nadala se samo da neće stići kući prije nego se ja smirim. Na moj užas nisam ga niti čula kad je ušao u kupaonicu a kamoli u stan. Jadan je bio u takvom šoku a ja se još uvijek nisam uspjela zaustaviti. Nije razumio što se desilo. Svako njegovo pitanje mene je tjeralo u još veći plač. Na jedno od njegovih pitanja što mi je, jedino što sam uspjela propentati bilo je: „Došlo mi je“. Blesavo ili ne nisam znala što da mu kažem a da i njega ne opteretim svojim gluparijama iako je šteta već bila počinjena.
Kao da se nebo i zemlja otvoriše.
Trebalo mi je čitav dan da se smirim. Suprug je učinio sve da me vrati u normalu. Rezveseljavao me, nasmijavao, češkao, mazio, ljubio...Nudio me hranom, puštao filmove. Prošetali smo, popili čaj i pojeli kestene. Divan je.......znam da to ovdje nikada nisam rekla ali zbilja ga jako volim.
Nismo o tome razgovarali. Nisam mogla. Osjećala sam se poprilično glupo.
Sada sam dobro i pomalo mi je neugodno zbog cijele situacije. Ne sjećam se kada sam posljednji puta plakala. Ima već nekoliko godina a sada kao da je mali vražićak čekao da meni dođe voda do grla i otvorio je slavinu.
Sada sam dobro i ovaj moj „slom“ sada se čini pomalo smiješan. Nema veze. Već sam to zaboravila. Već planiram dalje i veselim se rezultatima. Neću vas više zamarati svojim životnim spoticanjima. Sljedeći puta javim samo dobre vijesti. Plivam dalje!

- 11:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.10.2004., petak

......pustite me da plačem.....

Evo me nakon dugo vremena. Nisam imala živaca napisati i jedan jedini redak. Posljednjih desetak dana za mene je bilo prepuno nervoze, nadanja i iščekivanja. Po svemu sudeći, ako je ono „sve“ jedan običan Plivin test, nije se ostvarilo moje očekivanje. A imala sam sve simptome! Eh šta ti je ljudski mozak.
Toliko sam toga proživljavala i toliko različitih emocija u isto vrijeme. Jaka se želja miješala sa mojim starim strahom i sa druge strane željom da sve to nije istina. Tijelo je počelo reagirati opasno očekivano na isto tako „očekivano“ stanje. Čak i sada, dva dana nakon što se u maloj kućici pojavio jedan debeli crvenkasto smećkasti minus, ne prestaje mi tijelo reagirati onako kako bi to bilo normalno u situaciji da se umjesto ružnog minusa pojavio plus.
Ne mogu opisati onaj grozan osjećaj nevjerice i razočaranja kad sam nakon dugih pet minuta čekanja ugledala ono što nisam uopće očekivala. Nisam mogla vjerovati! Još uvijek ne vjerujem! Simptomi su ostali a ostao je i onaj minus urezan u mom sjećanju. Sada me muči misao da sam propustila svoju priliku i da sam zašla u godine kada je sve puno teže ostvariti. Ne spavam već danima. Razočaranje me guši i još uvijek u vrlo maloj mjeri ne vjerujem da je test točan. Kupila sam novi. Ukoliko se sutra situacija ne promijeni u nedjelju ću pokušati ponovno. A nadam se da se neće promijeniti.
Onaj me minus totalno izbacio iz tračnica. Samo o tome razmišljam. Moj se život vrti samo oko tog minusa. Ne mogu prestati razmišljati o tome. Uhvatila me depresija a vrijeme vani mi samo odmaže. Crnilo, kiša, sjeta, suze, petak...........volim petak.
Jesam li propustila posljednji vlak za budućnost?

- 09:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.10.2004., ponedjeljak

....bez volje i bez naslova....

oko te gleda Danas sam totalno indisponirana. Već je prošlo deset sati a ja nikako da počnem nešto raditi. Ne mogu. Osjećam se potrgano. Berba je bila naporna i ovaj se vikend stvarno nisam odmorila ama baš ništa, a povrh svega još me i zakoniti toliko naljutio da ne razgovaram s njim (ne bih o razlozima). Da budem potpuno iskrena, nije me toliko u pojam ubilo obiteljsko okupljanje oko trsova a što povlači za sobom zamazane ruke, blatnjave cipele, musave hlače, flekave majce, puna kosa smeća sa brajdi, bolne noge i kičma te apsolutni umor u 9 sati navečer. ON je taj krivac. Živčana sam zbog njega. Nije više na tankom ledu već je potonuo do dna.

Neću više ništa govoriti jer mi se tlak lagano diže....a jel' te, nije baš zgodno da na poslu izgledam ko' razjarena tigrica i grizem sve oko sebe zbog jednog običnog....... ma.....MUŽA.

- 10:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.10.2004., petak

veseli i zdravi bili.....mošteka si malo spili

Joooooj, ljudi moji kaj mene čeka ovaj vikend!!!
Berba (zna se čega). Stvarno to mrzim! I još je prognoza kiša. BLJAK
Jebeš takav vikend kad se umoriš ko' stoka a onda te, iza čoška, dočeka ponedjeljak i PUF.....već moraš na posao. Dođe mi da plačem. Još da ga barem pijem......ajde ne bi bilo bed al' ovak. Jebeš solidarnost na djelu u obitelji. I kaj sad? Mogu jedino iz toga pokušati izvući ono najbolje (još samo da shvatim što bi to moglo biti). AHA.... druuuuuženjeee. Obiteljsko sakupljanje Dionizijevog zlata i trkeljanje gluparija.
Ah valjda mi neće skočiti živac u pola posla. Nemam niti volje niti želje za takve vrste radnih akcija.

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.09.2004., ponedjeljak

bezvoljna sam danima........

.......uhvatila me depresija..........čekam da me prođe
- 10:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.09.2004., utorak

vanserijski model

Isprike moje što se ne javih tako dugo. Iako mislim da nisam nikome pretjerano falila, ali boli me i za to briga.
Jučer je bio ponedjeljak. E, baš mi se nije dalo pisati. Buljila sam u ovaj svoj blogač ko' da sam tupsa koja ne zna složiti dvije čiste. Mrzila sam ponedjeljak, hladno jutro i pospane okice jedva su ostale otvorene. Trebalo mi je dva sata da se saberem. A nakon toga nisam imala volje ni za surfanje a pogotovo ne za bloganje.
Nakon posla sam sa zakonitim obilazila trgovine u potrazi za cipelama, hlačama i još nekim sitnicama. Mislit ćete da sam čudna ali ja zbilja volim sa njim otići u kupovinu. Draže mi je kupovati sa njim nego sa sisterkom ili nekom frendicom. On će mi uvijek reći iskreno kako mi što stoji. Predložit će ponešto ili mi jednostavno ubaciti u kabinu i reći „Probaj ovo“. Iako se ponekad u startu ne slažem sa njegovim odabirom, dešava se da čovjek stvarno zna potrefiti. Evo, jučer na primjer, kupovala sam traperice i bilo ih je koje nisam željela gledati niti na vješalici a on mi ih je samo ubacio u kabinu i natjerao me da isprobam. No da ne duljim kupila sam na kraju čak dvoje koje je on odabrao. Ima čovjek ukusa. Moram priznati da su stvarno super. Inače, ja i kupovina! S mnom su uvijek drame. Problem je što me majka rodi izvanserijsku. Duge ruke, duge noge, duga stopala. Sve mi je kratko. Zašto, pobogu, rade majce koje na meni izgledaju ko da sam izašla iz vode. Ista je stvar sa sakoima i hlačama. Ajde nađe se ponešto i za mene. A stopala!? Popizdim kad kupujem cipele. Zakoniti je pod stresom kad tražimo cipele za mene. Pa zar ti proizvođači cipela misle, da po svijetu hodaju samo patuljci. Pa zar je zaista problem napraviti lijepu žensku cipelu broja 42. Ima cipela da ti pamet stane...ali ne i za MENE. Baš sam pitala mamu, jel takav problem bio reći starom da kad dela decu nek pripazi da ne napravi rodu. Šta da ja sad radim!? Noge su mi do grla, ruke do koljena a stopala ko peraje. (ajde sve malo karikiram ali zbilja popizdim kad moram ići u kupovinu). Obično se nahodam ko budala.
Ali, eto, to sam ja – vanserijski model (limited edition).

- 11:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.09.2004., srijeda

ivica i marica a bogme i vještica

Kolovoz. Noć je topla. Ulazim u zgradu i penjem se na treći kat. Negdje se čuje muzika. Zvonim na vrata. Vrata se otvaraju i.................VJEŠTICA! Vrisnem i bježim natrag niza stube. Vještica pobjesni. Zgrabi metlu i juri za mnom. Stižem do izlaza iz zgrade. Vrata su širom otvorena i umjesto da izjurim u noć i pobjegnem, sakrivam se iza otvorenih vrata u sam kut. Vještica projuri pored mene u noć. Izlazim iz svoga skrovišta i umjesto da bježim iz zgrade van, ja opet radim glupost i penjem se natrag prema vještičjem brlogu. Svjesna sam gluposti koju radim. Dolazim pred njen stan i ...............OD STRAHA SE PROBUDIM!

?!?....?!?....?!?

E to se zove sanjati gluposti i što je još gore sjećati se istih. To sam sanjala prije 20 godina i ne znam što mi je bilo da se sinoć prije spavanja sjetim tog sna. I zašto ga još nisam zaboravila?
Od snova se najčešće sjećam onih strašnih. U kojima sam vrištala, bojala se i bježala. Zašto se tako teško sjetiti lijepih snova?

- 11:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.09.2004., utorak

„JA ti zabranjujem da pečeš kolače“

To je omiljena rečenica mojeg zakonitog mužića nakon svakog mojeg napadaja za pečenjem kolača.
„Pečeš odlične kolače ali si dozlaboga neuračunljiva dok ih radiš!“
Na žalost.....to je živa istina! Zaaaaaaaaštoooooo????????? Pa zar ja ne mogu biti ko' i sve normalne žene?! Zašto ne mogu u tome uživati kao što uživam u pripremi hrane.
U stanju sam, u kuhinji provesti sate nakuhavajući ali kad su kolači u pitanju popizdim dok dođem do pola posla. Ko' da vrag u mene uđe. Bjesnim, psujem, ispadaju mi stvari iz ruku........ jednom riječju nemoguća sam. Ne znam u čemu je problem? Nitko me ne dira, nitko mi ne smeta, imam dovoljno vremena, nitko me ne požuruje.
Rekao mi je muž da će otići u slastičarnu po kolače kakve želim samo da me ne mora trpjeti takvu. Ali ja STVARNO želim ponekad ispeć koji kolač sama jer ne volim one iz slastičarnice. Svi su prepuni margarina koji se po mom mišljenju prejako osjeti. Osim toga kad se napalim na pečenje kolača onda stvarno i imam volju, no problem je što se ta volja istopi ko' sladoled prije nego ga ja završim a onda zakoniti promatra moj cirkus u kuhinji.
Još sam, dok su samo kolači u pitanju, pravi anđeo.................trebate me vidjeti kakva sam dok radim TORTU!!!!!

- 09:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.09.2004., ponedjeljak

čokoladni liker

Danas sam zabrijala da ću napraviti čokoladni liker. Imam nekakav recept pa ću ovih dana malo mućkati. A, vidjet ćemo na šta će to ličiti.
U svakom slučaju evo i recepta.

POTREBNO:
1l mlijeka
1kg šećera
100 g kakao praha
1/2 litre ruma
3 rebra čokolade za kuhanje

NACIN PRIPREME:
Stavite kuhati mlijeko i šećer. Kada zakipi maknite sa vatre i dodajte u malo mlijeka rastopljenu čokoladu. Ponovo zakuhajte zajedno, te ostavite da se hladi. Za to vrijeme izmiksajte kakao i rum da ne bude grudica. Ako je mlijeko mlako, uspite kakao i rum i još jedanput zakuhajte sve zajedno. Kada zakipi, gotov je.


- 15:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.09.2004., četvrtak

tlak i željezo

Il' mi je opalo željezo (u krvi) il' mi se srozal tlak. Jebote, ne funkcioniram. Već tri dana provodim ko' u snu. Ak' ne bauljam u nekakvoj magličastoj mješavini sna i jave, onda pokušavam NE ZASPATI NA RADNOM MJESTU. Tak to ne ide.
Mama me zove i pita da kaj sam tak ŠUTLJIVA?!
-Pa kaj ja moram non-stop laprdati?!-pitam je.
-Ne moraš, al to ti je u PRIRODI!
...?!?.....
Pa kaj ti misliš da ja nemrem držat jezik za zubima?!
-Možeš kad hoćeš al' znam ja tebe - nešto ne štima! – veli ona meni
-Ajd' dobro. Malo sam pospana.-već sam se pomirila sa sudbinom
-Opet ti je palo željezo...kaj je tak problem popiti kupinovo vino....za koga ja to radim....znaš da si slabokrvna..... – ne zaustavlja se ona
.......Isuse, znala sam. Otvorila sam Pandorinu kutiju. Bolje da sam šutjela. Glupača!
-Mama, cuclam tablete željeza već dva mjeseca i...-ne stižem završiti
-To nema veze...ne dobivaš željezo u hrani...- na zaustavlja se ona
...............joooooooojjjjj nemrem više.

Al' fakat mi nije jasno koji mi je vrag. Nemoguće da je željezo, jer ga, stvarno disciplinirano, svaki dan uzimam. Doduše ne u polugama od po pola kilograma ali jedna mala tabletica (one za trudnice, jer jedino te podnosim i od njih me ne boli želudac) bi kao trebala biti dovoljna.
Ma, vjerojatno nije to problem. Vjerojatno je tlak, koji mi je, inače, tako kriminalno nizak, da me jednom prilikom svekrva pitala kak to da sam uopće živa s tak niskim tlakom. E, sad ispada da se i ona (svekrva) jaaaako brine za mene (valjda joj taj dan nije bilo dobro ili je imala napadaj majčinske brige, što je vrlo rijetko). Al' to je već jedna druga priča.


- 10:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.09.2004., srijeda

zbunjeni post

Stvarno mrzim ovo promjenjljivo razdoblje. Čas pada kiša, pa sunce, u jutro je hladno da ti treba jakna, a poslije podne se skuhavaš. Ako obučem sandale onda se u jutro smrznem a ako obučem neku zatvoreniju obuću po podne mi je vruće da ne znam gdje ću sa sobom. U jutro zagrijem sobu da bude ugodno a po podne palim klimu. Na večer prije spavanja dovoljna mi je jedna tanka deka dok u jutro mrzim sebe što si nisam uzela debelu ambasadoricu (ali opametila sam se). Ista stvar je sa odjećom.
.
.
....Šta sam u stvari htjela reći (ovo se zove izgubiti nit). U glavi mi je kaos.
.
.
.
Čitam ova svoja baljezganja.........i nekak' mi se čini da ovi moji „problemi“ nisu uopće problemi. Kog se vraga ja žalim?! Sve se nekako čini nevažnim kad se vratim na prethodni tekst.


U glavi mi je takva galama, gužva i nered. Još uvijek mi se spava. Ne prestajem zijevati.
Idem. Moram raditi.

- 09:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.09.2004., ponedjeljak

Čovjek je Čovjeku vuk



Kuda svijet ide. Užasi koje skoro svakodnevno gledamo na televiziji zaista ponekad paraliziraju. Šok se miješa sa nevjericom i saznanje kako svijet ide u krasni k**ac, uništava želju za potomstvom. Što ćemo ostaviti toj djeci jednoga dana? Ratove, mržnju, uništenu floru i faunu, rasnu netrpeljivost, glad, zagađenje, globalno zatopljenje.......čujte, toga svega nije bilo dok sam JA bila mala. Ili me barem time nisu zamarali.
Čitav vikend slušam i gledam vijesti iz sjeverne Osetije. Ljudi moji pa to je ZBILJA UŽASNO. Još nemrem k sebi doći! Ljudi, kako možete ubijati DJECU!? Šta su vam ona kriva. Sa njima nemate neraščišćene račune! Borite se za svoju stvar – sve je to OK. Ali nađite onda SEBI RAVNE, napadajte vlast a ne malu djecu koja se ne mogu braniti!
Isuse...18 mjesečna beba ubodena nožem u trbuh?!?!?!!!! MONSTRUMI JEDNI!!!!! Jebala vas borba za vaš cilj kad se služite tako niskim, nečovječnim i kukavičkim metodama. Jeste li postigli nešto masakriranjem stotina djece koja su s veseljem čekala početak škole i druženje sa prijateljima? Umjesto toga, dočekalo ih je mučenje, užas i metak u čelo!! Jedan od terorista izjavio je kako on nije želio ubijanje djece i kako je i on sam otac?!? Pa ja ne mogu vjerovati! Zar je to čudovište zbilja mislilo kako idu u školu samo malo zaplašiti djecu?! Totalni kretenizam. Nisam inače sklona nasilju ali u ovom slučaju potpuno odobravam masovni linč. Razmišljam što bih ja učinila da je meni netko ubio djete. ....... ........ ..... ...... Svašta mi pada na pamet. Ma ne želim niti misliti na takve stvari. Ne gine mi čir na želucu i ludilo svjetskih razmjera.
Djeca, koja su preživjela, obilježena su za čitav život. U njih je usađen strah i jednog dana i mržnja. Protiv ovakvog užasa teško se boriti i ponovno pronaći svoj mir a da ne ostanu posljedice.
Analitičari se boje kako ovo nije kraj i kako misle da će biti novih napada Čečena. Ja sam mišljenja kako se trebaju bojati boli roditelja koji su izgubili svoju djecu na ovako užasan način.

Kako čovjek čovjeku može činiti takve grozote? Kako se može pogledati u ogledalo? Kako može pogledati u oči svoje djece nakon što je pobio desetke tuđe?!?
Zvijeri......monstrumi. Niti jedan živi organizam na planetu ne zaslužuje da ove ubojice pogrdno nazovem imenom njegove vrste. Amebe su uzvišenije od ovakvih degeneričnih ljudskih stvorova. Sram me je pred životinjama reći kako sam čovjek.
Kladim se kako životinje na nas gledaju kao najveću bolest ovog planeta.

Jednoga dana, ako ih mi prije ne uništimo, životinje će doći na svoje!


I nakon svega ovoga sramim se ispričati kako mi je vikend bio dobar!
- 09:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.09.2004., četvrtak

muškatov oraščić i muškatov cvijet

Već dugo nisam pisala o začinima i tako sam danas, razmišljajući o trudnoći i začeću, odlučila napisati nešto o muškatnom oraščiću. Sad ćete me pitati kakve veze ima začeće sa muškatnim oraščićem?!? E, IMA!!! Žene, buduće trudnice i sve koje želite zatrudnjeti NE KORISTITI MUŠKATNI ORAŠČIĆ!!! Kažu ljudi da sprijećava začeće. Inače ga jako volim stavljati u juhe ali s obzirom da planiram bebu morat ću ga se odreći. No, da ne talambasam previše........koga zanima neka čita. (ps. oprostit ćete mi što nemam sličicu. naime nisam pronašla niti jednu jedinu. potrudit ću se, pa ako iščeprkam nešto stavim je naknadno)

Muškatovo drvo izraste 10 do 20 m visine. Njegovo lišće je duguljasto, kožnato i tamnozelene boje. Mali cvjetovi su blijedožuti. Iz oplodjenih cvjetova se razvijaju narandžastožuti mali plodovi slični breskvama. U svojoj unutarnjosti skrivaju dva začina: muškatov oraščić i muškatov cvijet. Kad plodovi dozriju mesnati dio pukne i otkriva purpurni omot ili sjemenski ovoj, koji obuhvaća blistavu tamnosmedju koru. U njoj se nalazi sjeme ploda.

Muškatov oraščić je osušeno sjeme muškatovog drveta. Nalazi se u samoj unutarnjosti ploda, a muškatov cvijet je botanički sjemenski ovoj. Poput čipke je načičkan preko ljuske, koja u svojoj unutarnjosti štiti muškatov oraščić. Sivosmedji muškatov oraščići, jajastog oblika i brazdaste površine su oko 3 cm dugi i 2 cm široki. Mada izgledaju vrlo tvrdi, lako se prerežu ili naribaju. Pri tom u unutarnjosti raskrivaju lijepo vidljive tamnosmedje žilice, koje sadrže snažno aromatično eterično ulje. Na tržištu skupa s malim ribežom može se kupiti cijeli ili već izribani muškatov oraščić. A muškatov cvijet je u prodaju zdrobljen ili, takodjer, već samljeven.

Oba začina upotrebljavamo u istim jelima. Stavljamo ih u umake, okruglice, jela od mesa, peciva, pića, špinat, cvjetaču, u jela od krompira i rižu. Muškatov cvijet, koji je profinjenijeg mirisa i okusa dodaje se osjetljivijim sastojcima i svjetlijim jelima. Treba ih pažljivo dozirati jer su većim količinama otrovni. Dodaju se "na vrh noža".


Upotreba u druge svrhe
Muškatov oraščić i cvijet su omiljeni začini u mesnoj industriji. Oba začina upotrebljava i kanditorska industrija za pripremanje začinjenih kolača i peciva. Eterično ulje je posebno cjenjeno u industriji likera. Radi maristicina, kojega sadrži eterično ulje, muškatov oraščić se upotrebljava u Indiji kao stimulativan dodatak za šmrkanje, a na istoku kao afrodizijak, dok je narkomanima u mnogim zemljama zamjena za hašiš. Masna ili fiksna ulja, poznata pod imenom muškatovo maslo, upotrebljavaju se u proizvodnji sapuna i parfema. Isto tako upotrebljavaju i eterična ulja u parfemima i muškim toaletnim preparatima.

Ljekovite svrhe
Muškatov oraščić i cvijet su bili zadnji začini s Istoka koji su stigli na Zapad. Ali uz put su u svakoj kulturi, s kojom su došli u dodir, kao npr u Indiji, Perziji i Arabiji postali poznati i cjenjeni kao čudesan lijek za sve. To se dogadjalo u 18. stoljeću i na Zapadu. Ljudi su muškat nosili sa sobom i sklanjali ga u ladice. U 19. stoljeću je vjera u čudesni lijek zamrla. Danas se začini muškata upotrebljavaju u farmaciji jer djeluju kao sredstvo za vjetrove. Upotrebljavaju se i za stimulaciju probave, te sprječavanje proljeva i bronhitisa.

Iz povijesti
Najvjerovatnije ni muškatov oraščić niti muškatov cvijet nisu bili poznati starim civiliziranim narodima, mada je moguće da ih je opisao već Plinije u 1. stoljeću naše ere spominjući drvo s dva različita mirisa.
U 6. stoljeću su Arapi donijeli začin muškat u Konstantinopolis. Krajem 12. stoljeća su oba začina već bili dobro poznati po cijeloj Evropi. Tek 1512. godine su Portugalci na otoku Banda, jednom od Molučkih otoka, otkrili divlje izraslo muškatovo drveće. Otoke su zaposjeli i trgovali začinima do 1602. godine kad su im ih oduzeli Nizozemci, koji su uveli najstroži monopol. Muškatovo drvo se smjelo uzgajati samo na otocima Banda i Ambon. Drveće na ostalim otocima su sistematski uništili.
U vrijeme stare nizozemske kolonijalne vlasti je muškatov cvijet bio u Amsterdamu dva puta skuplji od muškatovog oraščića, pa je zato neki ambiciozni službenik iz neznanja poslao u koloniju smješan zahtjev da uzgajaju manje oraščića i više muškatovovg cvijeta.
Ali Francuzima je uspijelo izvući nekoliko sadnica i presaditi ih na otok Mauritius tek 1770. godine.

- 15:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.09.2004., srijeda

viva la rain

Zbilja mi odgovara kad je ovako tmurno i kišovito, a pogotovo kad moram sjediti na poslu 8 sati. Neki bi rekli da sam trknuta, ali moram priznati da me smiruje kiša koja mi kucka na prozor dok sjedim u uredu i radim. Dobro, ajde, ne radim staaalno, malo i blogam. Manje je depresivno raditi za kišnih dana nego dok je vani sunčano i toplo. Sunce me mami da izađem a kad si prisiljen sjediti u uredu a želiš biti vani, onda je to stvarno frustrirajuće.
Živjeli kišni oblaci!

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.08.2004., utorak

pačić i muha



Danas se osjećam ko ova jadna muha. Cijeli me dan ganjaju. Nemam pet minuta mira. Ali ajde, sad se sve pomalo smirilo. Brzo ću kući. A šta da napravim za ručak?! Hm...nemam ideje. Možda zmućkam nekaj na brzinu. Stvarno nemam živaca za neko preveliko nakuhavanje i kompliciranje. Ima netko ideju?
- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.08.2004., ponedjeljak

Zlatni rukometaši

Sišale su se strasti. Olimpijski plamen je ugašen. Ali...tekme ćemo se sjećati. Bila je bila za infarkt. Do samog kraja utakmice bilo je napeto.
Samo sam htjela reći: DEČKI...SVAKA ČAST. BILI STE SUPER!

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2004., petak

...rukomet...u finalu smooooooo

33: 31 Mamicu im njihovu. Stvarno sam se u par navrata dobro iznervirala. Pogotovo kad smo sa igračem više pobrali dva gola. #$%& psmtr. Al' dobro je završilo. Stvarno su igrali nekak...kako da se izrazim....ajmo ovako....PREK KURCA (pa neka me oni zadrti moralisti na križ razapnu) Još sam pod dojmom pa ćete mi oprostiti.
Čestitam dečki!!! (al ste me koštali žifcof)

Šampanjac čuvam za finale al' pivicu moremo popiti sada.

Samo molim lijepo, neka im netko prenese sljedeće:
Ak' u finalu nebute igrali sa više iskrica i entuzijazma i ak' još k tome izgubite - za mošnje vas obesim!
- 15:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...rukomet...hrvatska - madžarska

Gledam tekmu. Sad je poluvrijeme. 18:16 za nas. Al' ovi naši dripci u zadnje 2 i pol minute nisu dali niti jedan gol a pobrali su tri. Koji im je jarac?! Dajte se lijepo vi sad malo odmorite i sjetite se da vas gleda pol ove naše male nacije, pa da nam osvjetlite obraz ak' to već nisu mogli oni genijalci u nogometu.
- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.08.2004., četvrtak

dan za spavanje

gdje je sunce Trept...trept...
Zašto sam ovdje? Što želim reći?
Vrijeme je oblačno i sekunde nas dijele od proloma oblaka. Vremenska situacija dijeluje na svekoliko pučanstvo očekivanim tijekom. U uredu je poprilično mirno. Telefoni šute, posla jedva nešto da ima a kolege....kako tko. Većina se zabila pred kompjutere i po običaju ili igraju igrice ili skidaju pornjavu ili gledaju filmove ili možda nešto četvrto. Ja pokušavam sastaviti dvije suvisle rečenice i teško mi to uspijeva. Mozak i tijelo postigli su dogovor i odlučili me baciti u stanje totalne otupjelosti. Uspjeli su u tome.
Ljudi moji kako je vani sve crno. Sad će prolom oblaka.

Hm......danas od mene očito ništa pametno pa idem dalje .

- 09:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.08.2004., srijeda

nije da me nema....

.......ali malo se igram sa dizajnom bloga (kad uhvatim vremena, jer telefoni non-stop zvone).
pisat ću kad mi dosadi prčkanje
- 13:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.08.2004., petak

"Zakon o „sigurnosti“ u prometu"

sve nas zatvorite Ovo je zbilja danas tema dana i svi o tome pričaju te svako ima svoje mišljenje. Poštujem to. Iako se svi slažemo da je ovo žetva, za državu koja samo zna pljačkati. Kazne za prekoračenje brzino u naseljenom mjestu od 10-30km/h od 500kn su smiješne ako znamo da je dozvoljena brzina u mjestu 50km/h. Da li se itko od vas vozio tom brzinom na ravnoj cesti, koja je bila potpuno prazna a u prolazu kroz neku zadnju selendru u kojoj ne vidiš ni živog pasa? Čisto sumnjam! Osim toga šta koga briga hoću li se ja u svom autu vezati ili ne. To više ne spada u sigurnost u prometu nego u osobnu sigurnost. 500kn?!? Jebite se!!! A oni promili kojih uopće ne smije biti je koliko debilno toliko i dobro. Zašto? Ako izbacimo Griotte iz priče i čašu vina, te dodamo da više niti voće ne smijemo jesti tu dolazimo to konstatacije da nas debilna država želi pretvoriti u naciju avitaminiziranih retardusa koji će vrijeme provoditi po bolnicama. Dobro je to što će se smanjiti broj pijanih za volanom što bi „kao“ trebalo spriječiti broj prometnih nesreća. No i ta se teorija dovodi u pitanje ako uzmemo u obzir da maloljetnim bogatunčićima i njihovim taticama nije ništa kazna od 500-3000kn (ovisno o količini promila) i pogotovo ako imaju koga nazvati u MUPu da povuče prijavu. FUCK YOU!!! Svi znamo da zakon ne vrijedi jednako za sve. Protumačite to kako želite.

I tako dolazimo do zaključka da živimo u banana državi koja samo povećava trošarine i donosi debilne zakone a sve u svrhu kako bi popunila državni budžet.

A, pučani dragi, tko vas jebe! Ne zanima nas imate li ili nemate....daj...daj...samo daj...
Plaće su vam mizerne? A zakaj se ne bavite politikom ko' mi!? Imamo bogovske plaće a još se tu da dobro pokrasti. Što poduzeća, što raznorazni fondovi i da ne nabrajam. Nema veze ak' nemate bontona, kulture, znanja.....svi morete biti ministri!

Nije da se sprdam...........ali....ma da, sprdam se.

....no, neću više. Evo jedan prigodni:

Tek što se rodilo, dijete je pokazivalo veliku nadarenost za matematiku fiziku, kemiju itd...
Kažu roditelji doktorima: "Ne može to tako, on je prepametan za novorođenće. Odstranite mu četvrtinu mozga."
I tako doktori njemu odstrane četvritinu mozga.
Kad se probudilo, dijete nastavi po svome.
Roditelji kažu: "Još jednu četvrtinu!"
Kad se dijete probudilo a ono nema promjena.
Roditelji zatraže: "Još jednu četvrtinu."
Kad se dijete probudi, pogleda doktora i kaže:
"Šta je, šta gledas, vozacku i prometnu na pregled!!!!"


- 09:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.08.2004., četvrtak

100 u hladu

za infarkt Neka mi netko kaže koliko je danas stupnjeva u hladu!! Topim se ko' sladoled. Ovo danas je za popizditi! Mozak mi radi na rezervi. Sparina – nemoguća. Dišem na škrge. Svaki pokret je težak. Teška je olovka, teška je slušalica a prsti mi pogrešno lete po tipkovnici i samo brljavim.
....ne uspjevam se sabrati.......ajd' bok

- 13:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>